"... tko jednom popije čašu vode s Vranskog jezera, taj će se njemu uvijek vraćati..."

Prije nego što je čovjek bitno izmijenio izgled biljnoga pokrova, cijelo je otočje bilo prekriveno hrastovim šumama.

Južno od 45. paralele (crtom Merag - Sv. Blaž) prevladavale su vazdazelene šume s crnikom ili česvinom, a sjeverno od te crte osnovu im je tvorio hrast medunac. Nakon tisućgodišnjega čovjekova utjecaja šume su se zadržale tek mjestimično, a umjesto njih pojavile su se velike površine kamenjara koji su služili kao pašnjaci za ovce. Upravo se na tim kamenjarima razvio biljni svijet s približno 300 vrsta.

Na oblikovanje biljnoga svijeta ovih otoka, uz čovjeka, svakako utječu i drugi čimbenici.
Ponajprije, to je klima sa svojim posebnim režimom temperatura i oborina, s posebno snažno izraženim utjecajem bure.
Drugi je važan čimbenik litološka podloga (sastav tla). Na kvarnerskim otocima susreću se uglavnom dvije vrste podloga. Grebeni i ispone većinom su od tvrdoga i kompaktnog vapnenca i dolomita, a dna kraških polja ispunjava crljenica.

Zbog svojega položaja, površine, reljefa i geopolitičko-socijalnih prilika, kvarnersko se područje tijekom povijesti oblikovalo u zanimljiv i jedinstven prostor - liburnijski sektor jadranske provincije Mediterana.